Vidjeti i biti viđen

Nedavno održani Sajam franšiza u Parizu zadržao je, i ove godine, epitet "najveće europske smotre franšiza" - o čemu smo već pisali. No, sigurno da je posebno zanimljivo, pored općih impresija, osvrnuti se i na čuveno "A gdje smo tu mi?". Upravo o tome razgovaramo s Igorom Bogojevićem, direktorom tvrtke Profit franchise services, izdavačem portala Franchising.hr, koja djeluje u okviru poljske grupe PROFIT system. Poljska tvrtka je jedna od dvije tvrtke iz Centralne i Istočne Europe, koje su sudjelovale na sajmu u Parizu.

Sajam je završen, i ako sudimo po brojkama, reklo bi se da je bio uspješan. Kakav je Vaš opći dojam?

Da, sajam jeste zadržao epitet velikog: više od 500 izlagača je doista ozbiljna brojka. To znači da je Pariz ostao jedna od "blistavih točki" na karti franšiznih dešavanja. I sve drugo govori u prilog tome: sama činjenica da ulaz na sajam morate platiti 30 eura već govori o nekoj vrsti ozbiljnosti manifestacije. Katalog izlagača, recimo, košta 16 eura kada se kupuje na ulazu... Zatim, činjenica da na sajmu sudjeluje više asocijacija, udruženja, nacionalnih paviljona, da postoje odvojeni dijelovi za predstavljanje koncepata i pravne ili financijske konzultante, brojna predavanja - čini ovu manifestaciju i dalje poželjnom. Jednostavno, u Pariz teško da netko "dođe u šetnju" - tamo idete samo kada ste "spremni za zavidan nivo". I tu je ključna snaga ovog sajma, i čini se, tek još nekoliko sajmova u Europi može reći isto.

Koliko su sajmovi uopće i dalje aktualni kao forma prezentacije franšiznih sustava?

Činjenica je da sve manje zemalja ima ozbiljne sajmove franšiza. Iluzorno je govoriti o nama i regiji - mnogo je ilustrativnije reći da Njemačka nema više nijedan veliki sajam franšiza, ili da Italija, recimo, sve više pribjegava tzv. "virtualnim sajmovima". To znači da se sve više sustava predstavlja "ne-uživo", i izgleda da je to trend. A, opet, još uvijek imamo franšizne sustave koji uporno inzistiraju na sajmovima kao najboljoj mogućoj formi komunikacije sa zainteresiranim kandidatima. Recimo, talijanski 7camicie je jedan od takvih - oni su primjer sustava koji preferira sajmove. Da i ne pominjem one velike, poput Subway-a, KFC-a, Planet Sushi-ja, koji, jednostavno, vole sajmove jer su to mjesta gdje mogu pokazati da su veliki: štandom, osobljem, prezentacijom... Na kraju, ako govorim iz osobne vizure - i mi smo, kao PROFIT system, bili prisutni upravo iz istih razloga: da nas vide i upoznaju, da vidimo i da upoznamo i da stavimo do znanja da su nam sajmovi jako važni. Živa riječ, kontakt i dojam koji ostavite - neprocjenjiv su alat za stvaranje dobre slike. Uostalom, sličan sajam, najveći u Centralnoj Europi, održava se u Varšavi i organizira ga upravo PROFIT system.

Prema Vašem zapažanju za koju vrstu djelatnosti su posjetitelji bili najviše zainteresirani?

Pravila, na sreću - nema! I dalje su sve branše agilne, i to raduje. Naravno da dominiraju "tradicionalne grane", poput restorana (posebno oni s brzom pripremom hrane), odjeće i obuće, trgovačkih i ostalih retail lanaca, te raznih B2B i B2C usluga. Fokus posjetitelja je, samim tim, na njima i to jesu "najveseliji" štandovi. Međutim, počeli su se isticati zanimljivi koncepti koji su postali skoro pa opći trend, poput, recimo, energetske učinkovitosti. To su, u stvari, svi koncepti koji donose znanja i vještine potrebne za pokretanje poslova koji imaju veze s uštedom energije, a koji su, pri tom, ekološki prihvatljivi, da ne kažem zdraviji, i za čovjeka i za okoliš. To je, moglo bi se reći, opći trend i to privlači pozornost. Nažalost, posebno je zanimljivo kako na ove trendove gledamo mi u regiji - s obzirom da su ljudi ovdje u stanju "permanentne krize", ti aspekti poslovanja su za nas još uvijek "detalji" i spadaju u onaj poznati segment "bez toga se može".

Druga oblast koju bih izdvojio jesu osobne usluge (B2C) - i dalje ima mnogo interesovanja za sve usluge koje se tiču ​​"okruženja, tijela i duha". Očito da se navike mijenjaju, i klijenti sve više streme standardima i žele ujednačenu kvalitetu, i to je upravo nešto što franšizni sustavi nude. U Parizu se predstavio veliki broj sustava s konceptima za održavanje doma, vrtova, brigu o starijim osobama, fitness, zdravu prehranu, itd. Iako sve ove branše ljudi ovdje tretiraju kao "nadgradnju", one će se neminovno razviti, možda tek s poboljšanjem standarda, a tada će biti samo pitanje dana kada će nas zapljusnuti. Prolazi, rekao bih, vrijeme self-made koncepata i stiže val sustava.

Tvrtka PROFIT system djeluje u regiji središnje i istočne Europe. Kakvo je bilo interesovanje za tu regiju, a posebno - ono što nas zanima - zemlje regije?

Sama činjenica da su iz središnje i istočne Europe bile samo dvije tvrtke - PROFIT system i rumunjska NISSA - već govori dovoljno: Pariz je prejak. Međutim, očekivano je da fokus posjetitelja bude "na nekoj drugoj strani". Generalno - i jeste. Interes se seli tamo gdje je krize manje, a potrošača više, i to, svakako, nismo mi. I baš zbog toga, moj dojam sa sajma jeste - NISSA, rumunjska tvrtka koja se odvažila predstaviti svoju modnu kolekciju nigdje drugdje nego - u europskoj prijestolnici mode. I to s kolekcijom koja sigurno nema namjeru na tržištu parirati samo cjenovnom politkom - već kompletnim sustavom. Takvi nastupi mijenjaju sliku i preusmjeravaju fokus i na nas. Slično je, uostalom, nekada bilo i sa španjolskom modom, koja je možda ušla na mala vrata, ali je ostala kao div.

I naš štand je bio posjećen. PROFIT system je konzultantska i medijska tvrtka koja pokriva tržišta Poljske, Češke, Mađarske i Rumunjske. To su, svakako, atraktivna tržišta, prvenstveno jer su članice EU i jer su veća. Dakle, ulaz na takva tržišta je za mnoge sustave logičan. To, s druge strane, omogućuje i ostalim dijelovima PROFIT system-a da fokus preusmjere "na sebe". To se odnosi i na našu regiju.

Generalno, može se uočiti pravilo: sustavi će prvo ulaziti u Poljku, Češku... te će onda skretati ka nama. Tako promatrano - ono što se danas događa tamo, za nas će biti bliska budućnost.

Opet, bilo je i iznimaka od pravila: recimo, Star Clippers iz Monaka je u zvaničnom Katalogu sajma naveo tržišta Hrvatske i Crne Gore kao ciljna. Naravno, oni su veliki u nautičkoj industriji, i imaju i sjajnu modnu liniju koja to prati, te je logično da ih zanima taj "jadranski" dio regije. Ili, recimo, francuski modni sustav SUD*Express je kao svoje ciljno tržište naveo i Hrvatsku i Srbiju i Sloveniju.

I mnogi drugi sustavi, kojima ova regija nije primaran cilj, zbog rascjepkanosti i kompliciranih odnosa, polako mijenjaju mišljenje. Iako se većina radije sjeća jednog tržišta, ipak ne odbacuju mogućnost da uđu na tržišta u regiji, naročito kada shvate da se regija ponovo menja, te da mogu dobiti sveobuhvatnu podršku za pokretanje posla. Prvo će se osmjeliti manji sustavi - jer su operativniji, ali na tom valu će stići i svi drugi.